Najčešći problem s kojim se znanstvenici suočavaju na samom početku karijere je – pisanje znanstvenog članka. Za razliku od drugih stilova pisanja, akademsko pisanje je vrlo striktno propisano i ima vrlo jasna – pisana i nepisana pravila.
Struktura znanstvenog članka
Kako bi se uvelo reda u način akademskog pisanja, postoji i priručnik kojeg izdaje Američka Psihološka Asocijacija pod nazivom APA standard (vidite https://apastyle.apa.org/), a koji se primjenjuje u mnogim drugim znanstvenim disciplinama (ne samo u psihologiji). Generalno, postoje glavne cjeline znanstvenog rada koji počinju s uvodom, zatim metodom, rezultatima i raspravom/zaključkom. No, također postoje i pravila za pisanje teksta unutar svake od navedenih cjelina. Npr., postoje standardi koji govore kako bi bilo najbolje započeti uvod i raspravu, i sl.
Standardi pisanja
No, osim poznavanje same strukture znanstvenog članka, potrebno je i poznavati standarde pisanja. Za razliku od beletristike, znanstveni stil pisanja treba biti – vrlo očit. Ne smije biti zapleta, niti skrivenih poruka, metafora, oksimorona – svega onoga što tekst nekog krimića čini uzbudljivim za čitanje. Osim toga, pisanje treba biti što objektivnije, pa se iz tog razloga primjenjuje vrlo depersonalizirani stil pisanja; npr. „rezultati ukazuju na..“ umjesto „smatramo da …
Savjeti
Međutim, ni poznavanje strukture rada, niti stila pisanja nisu dovoljni za adekvatno pisanje znanstvenih članaka. Ako nemate dobro osmišljeni cilj, problem i hipoteze istraživanja, teško ćete moći napisati rad koji će zadovoljiti standarde znanstvenih časopisa. Prva radionica sadrži nekoliko iskustvenih savjeta, tzv. know-how kako bi se trebalo pristupiti pisanju znanstvenog članka. Ti savjeti zasigurno nisu možda najbolji, ali su utemeljeni na greškama na temelju kojih je predavač učio i razvijao vlastite vještine pisanja.
